Svaka žena je barem jednom u životu pomislila: «Ako ne nađem adekvatnog partnera do te i te godine, ma zamolit ću frenda da mi napravi dijete! Nek' ja imam svoje dijete, a onda kasnije, ako neki partner dođe, dobro dođe, ako ne, brinut ću se sama za dijete, odgajati ga, realizirat ću se kao majka bez obzira na brak (brak kao preduvjet za djecu).»
Kad god bi se to spomenulo nekom muškom frendu, naišlo bi se na odobravanje jer je "šaljivi" prijedlog implicirao ševu bez kondoma, a tko će još to odbiti... Nudi se seks sa jedinom obvezom stvaranja djeteta. Di ćeš bolje od toga...
E, pa dragi moji spermići, zar biste uistinu to napravili? Ono, dođe vam frendica mrtva ozbiljna i nudi ševu sve dok ne ostane trudna. Ne traži ništa zauzvrat, niti da se brinete o djetetu, nikakvu alimentaciju, sudjelovanje u odgoju, ništa, ništa... Želi samo rasplodnog bika i to je to. Sa začećem sve prestaje i vi možete dalje u svijet.
Malo sam razmišljala: da mene pita prija da joj dam jajnu stanicu, ne bih joj dala. To je moje! Recite da sam sebična, ali ta jajna stanica nosi moje gene, dio je mene, ma to sam JA!
Ne bih podnijela pomisao da tamo negdje raste praktički MOJE dijete u nekoj drugoj obitelji, nekog drugog zove mama, bez iti malo svijesti što se uistinu odigralo prije njegovog rođenja... Ma nema šanse!
Možda bih samo sestri to napravila i to ako bi ona baš žarko željela dijete, a ne bi bilo drugog načina da dođe do relativno svog djeteta. Da, samo Cici i nikome više.
A muškarci? Znam za nekoliko slučajeva prodavanje sperme za vrijeme faksa. Čini mi se da se u Italiji svojevremeno mogla dobiti fina lova za to.
Dođeš u Trst, prije shoppinga svratiš do tog instituta, daju ti neki Hustler ili nešto u ruke, svršiš u plastičnu teglicu, dobiješ lovu i – hvala, pa pravac u shopping. I dođite nam opet – viknu za tobom.
Njima je to tada bilo skroz cool, nisu uopće vidjeli problem u tome.
Zamisli samo da je tamo neki mali Giovanni u stvari Perin sin i da nije čistokrvni Tršćanin nego je napola npr. iz Duge Rese... Kako to Peru nikad nije kopkalo je l' se "realizirao" koji od njegovih prodanih spermića, šeta li jedan, dva ili dvanaest Perica negdje po svijetu?
Mene bi to proganjalo...
Ili, kako bih ja, molim te, zamolila nekog frenda da me oplodi svjesno birajući da će mi dijete rasti samo s majkom bez imalo svijesti da mu je ovaj barba Krešo u stvari biološki otac?
Ma ne bih imala srca unaprijed osuditi dijete samo na jednog roditelja... Ne govorim sad o situacijama kad se muškarci unaprijed odreknu djece, ne žele imati nikakve obveze prema njima jer sam sigurna da ženi u momentu začeća ni u peti nije bilo da je ovaj s kojim se poševila takav gad.
Sasvim mi je svejedno doniraju li se ili prodaju spermići i jajne stanice, tu nemam nikakvih moralnih dvojbi. Meni je nevjerojatno da ljudi to rade...
A vama? Pitam vas mrtva ozbiljna, iako sam svjesna da će biti i zajebancije...
U ovoj luci nalazi se većina mojih slova.
Svašta se tu nađe: skrivenih riječi, predirektnih poruka, slovkastih štrajkova, loše prevedenih misli.
Povremeno dočekam mirno more i dobar vjetar u jedra te uhvatim pravac - otvoreno more. Pa kako Bog da.
S vremena na vrijeme sjeti se netko ispostaviti mi račun.
Za ono što je bilo i za ono što mi tek slijedi.
Ako si i ti taj netko, navrati do bestijica@gmail.com, tamo ponekad skoknem na kavu.
Volim gorču. I s malo mlijeka.
Vodi računa o tome - ne uljepšavaj i nastoj ne razvodniti priču.